U svakodnevnoj trci za obavezama i brigama za budućnost, često zaboravimo na ljepotu sadašnjeg trenutka. Taj trenutak, bez obzira da li je radostan, težak ili običan, vrijedan je pamćenja. Ali, kako lako zaboravljamo.
Koliko puta ste pokušavali da oživite davne uspomene kroz riječi “sjećaš li se?” Koliko puta ste prećutno klimnuli glavom i pretvarali se da pamtite? Šteta, jer te uspomene zaslužuju da žive.
Onda uzmete bakine albume i listate fotografije. Upoznajete ljude čijih se lica više ne sjećate, i divite se ljepoti članova porodice u mladosti.
Te slike nisu samo fotografije. One su godine, život, sjećanja koja je vrijeme zaobišlo. Kroz njih upoznajete svoje roditelje u danima kada nisu bili roditelji i pronalazite nove niti razumijevanja.
To su trenutci koji okupljaju porodicu, bude priče i oživljavaju emocije. Fotografije u kojima prepoznajete svoje roditelje u vama.
I ja ću spakovati svoje uspomene. Spakovaću putovanja, obične trenutke, one smiješne porodične slike koje nikada ne bi našle mjesto na društvenim mrežama. Dodaću pisma sebi i mojoj djeci, da kroz vrijeme bolje razumijemo sebe.
Jer želim da sačuvam ove obične, ali predivne trenutke. I toliko više želim to podijeliti s tobom.
